Hašimoto sindrom – najčešći poremećaj štitne žlezde

Šta je Hašimoto sindrom?

Hašimoto sindrom ( poznat kao Hašimotov tiroiditis, hronični limfocitni tiroiditis ili hronični autoimuni tiroiditis) predstavlja jedan od najčešćih poremećaja rada štitne žlezde. U pitanju je autoimuni poremećaj koji nastaje kada imuni sistem napada štitnu žlezdu što dovodi do smanjenja proizvodnje hormona štitne žlezde (hipotireoza). Hašimotov sindrom može imati ozbiljne posledice po zdravlje ali sa pravovremenom dijagnozom i odgovarajućim tretmanom, moguće je kontrolisati simptome i poboljšati kvalitet života pacijenta.

Zašto nastaje Hašimoto sindrom?

Nije u potpunosti jasno šta izaziva autoimunu reakciju u organizmu ali se smatra da su sledeći faktori ( ili kombinacija više njih ) zaslužni za pojavu Hašimoto sindroma:

  • genetski faktori
  • okidači životne sredine ( kao što su stres , infekcija , izloženost radijaciji ili toksičnim supstancama)
  • kombinacija genetskih faktora i faktora okoline

Hašimoto sindrom štitne žlezde

Faktori rizika za nastanak Hašimoto sindroma

  • Genetika i porodična istorija – u većem riziku od Hašimotove bolesti su osobe koje u porodici imaju poremećaje štitne žlezde (ili druge autoimune bolesti)
  • Pol – žene mnogo češće oboljevaju od Hašimotove bolesti
  • Starost- Hašimotova bolest se može javiti u bilo kom uzrastu ali se češće javlja u srednjim godinama
  • Druge autoimune bolesti- prisustvo druge autoimune bolesti (reumatoidni artritis, sistemski lupus i dr.) povećava rizik od razvoja Hašimotove bolesti
  • Trudnoća – promene u imunološkoj funkciji tokom trudnoće mogu biti faktor rizika za pojavu Hašimotove bolesti nakon trudnoće
  • Prekomerni unos joda- previše joda u ishrani može funkcionisati kao okidač kod ljudi koji su već izloženi riziku od Hašimotove bolesti
  • Izloženost štetnom zračenju

Simptomi Hašimoto tiroiditisa

Hašimotova bolest lagano napreduje i velika ja verovatnoća da u početku nećete primetiti simptome bolesti. Uglavnom se tada i vrednosti hormona tiroidne žlezde kreću u referentnom opsegu. Tek nakon izvesnog vremena su posledice ove autoimune rekacije vidljive – javlja se nedostatak hormona štitne žlezde a kao rezultat toga, mogu se javiti simptomi poput:

  • umor
  • depresija
  • povećana telesna težina
  • suva koža i kosa
  • problemi sa koncentracijom
  • povećana osetljivost na hladnoću
  • bolovi u mišićima i zglobovima
  • oticanje štitaste žlezde (gušavost)
  • nepravilan menstrualni ciklus
  • natečenost lica

Komplikacije

Hormoni štitne žlezde su neophodne za zdravu funkciju mnogih telesnih sistema. Zbog toga, kada se Hašimotova bolest i hipotiroidizam ne leče, može doći do mnogih komplikacija kao to su:

  • Gušavost ili struma – tj. povećanje štitaste žlezde. Kako proizvodnja hormona štitaste žlezde opada zbog Hašimotoove bolesti, hipofiza šalje signale štitinoj žlezdi da ih proizvodi više. Velika struma može uticati na izgled a može ometati gutanje ili disanje
  • Srčani problem – hipotireoza može dovesti do loše funkcije srca, uvećanja srca i nepravilnih otkucaja srca. Takođe može dovesti do visokog nivoa LDL- a tj. „lošeg“ holesterola, koji je faktor rizika za kardiovaskularne bolesti i srčanu insuficijenciju
  • Uticaj na mentalno zdravlje – u ranoj fazi Hashimotoove bolesti mogu se javiti mentalni poremećaji poput depresije i dr. i vremenom mogu postati ozbiljniji, ukoliko se Hašimoto ne leči
  • Seksualna i reproduktivna disfunkcija i uticaj na plodnost – kod žena, hipotiroidizam može dovesti do smanjene seksualne želje (libida), nemogućnosti ovulacije i neredovnog i prekomernog menstrualnog krvarenja a kod muškaraca sa hipotiroidizmom mogu imati smanjen libido, erektilnu disfunkciju i smanjen broj spermatozoida. Sve navedeno utiče na plodnost.
  • Miksedem – stanje koje zahteva hitnu medicinsku pomoć a javlja se usled dugotrajnog, teškog, nelečenog hipotireoze. Njegovi znaci i simptomi uključuju pospanost praćenu dubokom letargijom i nesvesticom. Miksedemska koma može biti izazvana izlaganjem hladnoći, sedativima, infekcijama ili drugim stresom na vašem telu. Dijagnostika Hašimoto sindroma

Dijagnostika Hashimoto sindroma obično uključuje analizu nivoa hormona štitne žlezde u krvi, kao i ultrazvuk štitne žlezde i eventualno biopsiju. Na osnovu rezultata ovih testova, lekar može postaviti preciznu dijagnozu i preporučiti odgovarajući tretman.

Laboratorijske analize : FT4, TSH, TPO, TGA, TRAb

U zaključku, Hashimoto sindrom predstavlja značajan zdravstveni problem koji zahteva pažnju i pravovremenu reakciju. Kroz redovne kontrole, zdrav način života i odgovarajući medicinski tretman, moguće je kontrolisati simptome ovog poremećaja i poboljšati kvalitet života pacijenata

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *